Ликовна култура

Nemam dara ni za izgovorenu ni za pisanu reč, naročito ako moram da kažem nešto o sebi i svom radu. Jedina stvar koju treba da uradi svako ko želi da sazna nešto o meni kao umetniku je da pažljivo posmatra moje slike i pokuša da otkrije u njima ko sam i šta želim da uradim“. Gustav Klimt

Rezultat slika za LIKOVNE KULTURE
 
Nastava likovne kulture, kao deo opšteg obrazovanja i obaveznog školovanja, ima značajnu ulogu za celokupan razvoj deteta. Umetnost oplemenjuje i pruža jedinstvene oblike izražavanja kroz koje deca usvajaju znanja, razvijaju i podstiču kreativnost, komunikativnost, senzitivitet i imaginaciju u najširem smislu reči. Umetničko obrazovanje podrazumeva usvajanje znanja o likovnim pojmovima, likovnim tehnikama, postupcima, razvijanju sposobnosti divergentnog i apstraktnog mišljenja, kao i psihomotoričkih sposobnosti. Dakle, ciljevi nastave likovne kulture obuhvataju brojne elemente – intelektualni, psihomotorni i socijalni razvoj, razvoj mašte, estetske osetljivosti, emocija, a zadatak nastavnika i škole je da stvara podsticajne uslove koji će omogućiti razvijanje likovnih sposobnosti kod dece. Iako se program likovne kulture u mlađim razredima osnovne škole uglavnom zasniva na produktivnoj, praktičnoj dečjoj aktivnosti, likovnom izražavanju i procesu istraživačkog učenja i stvaranja, treba imati u vidu da ovaj predmet razvija i neguje sposobnost recepcije, odnosno doživljavanja i reakcije na umetnička dela kao i kultivisanje estetskog osećanja kod dece.

Likovna kultura omogućava učenicima lično stvaralačko izražavanje. Likovni radovi dece su veoma interesantni, originalni i uvek su prioritet u nastavi likovne kulture. Kada  deca odrastu i postanu mladi ljudi, verovatno će većina učestvovati u svetu umetnosti kao članovi publike, posmatrači ili kritičari. U vremenu u kojem žive biće zainteresovani i za savremenu likovnu umetnost, apstraktno slikarstvo, kao i za muziku, film i za druge oblike mas-medija, a to zahteva razumevanje. Učenje u mlađem uzrastu o tome kako posmatrati i razumeti jedno umetničko delo kasnije će onemogućiti kod mladih osoba da izgrade pogrešne koncepcije i ispuniće iskustveni doživljaj pojedinca. Ako dete ne zna da se muzika razlikuje od buke, da umetnička slika s predstavom konja nije isto što i fotografija istog konja, i da samim tim nije kvalitetnija i bolja u odnosu na apstraktnu sliku, ili da pesma može biti više od samih strofa reči koje se rimuju, teško da se od njega može očekivati da smisleno odgovori na umetničko delo . Isto važi i za odrasle. Ako neko gleda film koji ne može da razume, ili ode na koncert a ne zna da li je u pitanju muzika, gluma, buka ili ako ode na izložbu i ne može ništa da razume, onda se postavlja pitanje da li je čovek u kontekstu savremenosti sposoban to da prati ili će jednostavno doći u poziciju da od svega toga bude ponižen i odbačeni. Zato likovnoj umetnosti u školi treba prići s puno emocije, ali i sa željom da se od nje puno može saznati.